Urednička napomena: prije nego što započnete čitati ovaj tekst, potrebno je napomenuti slijedeće: kako bi tekst bio lakše čitljiv i dosljedan, učinjenjene su manje uredničke prilagodbe. U slučaju dodatnih uredničkih intervencija ili pojašnjenja, naznačiti ćemo to na slijedeći način [tekst*].

Ovaj neslužbeni prijevod napravljen je uz dopuštenje The WM Review-a, koji ipak ne može jamčiti za njegovu točnost.

Dok čitamo prikaz [msgr.] Bensona o onome što Crkva nudi umornim anglikancima i drugim protestantima, uživajmo u lijepom opisu Katoličke crkve od strane svećenika, kojoj imamo privilegiju pripadati.

Međutim, iako je ovo naša primarna usmjerenost, zapitajmo se također je li ovaj opis ostvariv danas – kao i što to može značiti za instituciju koju mnogi smatraju Rimokatoličkom crkvom, te za one koje mnogi drže za članove njezine hijerarhije.

Vjera jednostavnog čovjeka (eng. The Religion of the Plain Man)

o. Robert Hugh Benson

Burns and Oates, London, 1910.

POGLAVLJE VII – Razmjena (eng.The Exchange)

“Oče,” kaže John nakon nekoliko minuta objašnjavanja, “biste li mi ljubazno održali kratki govor o tome što mogu očekivati pronaći unutar Katoličke crkve? Prilično sam odlučan postati katolikom, no, želio bih imati naznaku što to znači.”

Svećenik ga je trenutak gledao bez riječi. Zatim se naslonio i počeo.

“Vrlo mi je drago, gospodine, da ste imali hrabrosti doći. Znao sam mnoge protestante koji su došli do samih vrata, a zatim se natrag vratili. Nisu se upitali vjeruju li ili ne u Katoličku crkvu; pitali su se samo jesu li opravdani u vjerovanju. Oni su doista poput čovjeka koji je rekao Isusu Kristu kako mora prvo otići i pokopati svog oca; koliko znamo, nikada više nije vidio našeg blagoslovljenog Gospodina. Bez sumnje, nakon nekoliko mjeseci dojam je izblijedio; čestitao je sebi na tome što je bio tako obziran i razborit, a i njegovi su mu prijatelji također čestitali. Ali kakva tragedija!

Stoga, želite znati što vam imamo za ponuditi.

Prije tristo godina mogli smo vam ponuditi velike stvari: mržnju svih koji bi čuli vaše ime; prezir onih koji su najglasniji u svojoj ljubavi prema Engleskoj. Mogli smo vam ponuditi Toranj kao vaš zatvor, lance, smrdljive tamnice, sprave za mučenje, bič, vješala, krvnički kotao. Sada vam više nemamo za ponuditi ništa osim truna s Kristova križa, malo podsmijeha i podizanja obrva, malo dobrodušnog smijeha, nekoliko primjedbi o intelektualnom ropstvu, malo osmijeha sažaljenja nad vašim srednjovjekovnim shvaćanjem, materijalizmom, nedostatkom čvrstog britanskog duha, vašim praznovjerjem i strahom od svećenika.

Ne znam vaše okolnosti, gospodine; no, moguće je da ćete imati veća obilježja ljubavi našeg Spasitelja: možda vam On namjerava podići neprijatelje iz vaše vlastite kuće, lišiti vas sredstava za život kako biste mu naučili potpuno vjerovati. Možda vam priprema gubitak svih vaših prijatelja i prezrivu mržnju onih koji su vam najdraži, kako biste savršenije naučili slatkoću Njegovog božanskog prijateljstva. Ali, ma kako to bilo, nećete prezirati ni one trunke niti kamenčiće s Kalvarije. On vam ih šalje da se sjetite da tamo gdje je križ, Krist jest.

U drugim predmetima imamo veće ponude za vas.

U zauzvrat iskrenih naklonosti i savjeta vašeg obrazovanog svećenstva, koje ćete naravno izgubiti, nudimo vam vlast ključeva u mjeri kojoj ih trebate za svoje grijehe. Ne možemo vam dati mnogo sveučilišnih ljudi kao vaše duhovne vodiče, ali ne znam hoćete li mnogo i osjetiti njihov gubitak. Umjesto toga nudimo vam svećenike Božje. U zauzvrat riječi koje su vam izrečene u sakristiji dok ste klečali pored vašeg svećenika i govorili mu svoje grijehe, a on činivši sve da vam Božje oproštenje postane stvarnost u vašoj duši, mi vam nudimo autoritativno Absolvo te a peccatis tuis in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti, izrečeno s autoritetom onoga koga je Krist ovlastio da otvori ili zatvori nebeska vrata. Ovdje nema ni sjene sumnje u svezi ovoga. Pronaći ćete nas mnogo izravnije i odrješitije u tim predmetima; govoriti ćemo manje nego vaši pređašnji službenici; mi nemamo žara da opravdamo svoju tvrdnju, niti potrebe za uzburkavanjem emocija; jer s nama, i svećenik i pokornik sasvim su zadovoljni situacijom. Nudimo vam sigurnost namjesto sumnje i drhtave nade. Zapamtite, ostavili ste glamur iza sebe.

Zatim, umjesto prijepora nudimo vam mir. Nećete me pronaći kako se protivim svom biskupu po pitanju doktrine ili ceremonije, niti ćete u našim vjerskim novinama pronaći odobravanje ovog ili onog prelata zbog njegovih čvrstih katoličkih stavova.

Sve to se kod nas podrazumijeva; zapravo, čini mi se prilično čudnim da je uopće potrebno to reći.

Nećete, [kao što su anglo-katolički laici bili] biti obvezani držati govore o prednostima ispovijedi niti ih slušati, osim možda povremeno s propovjedaonice. Nećete biti pozdravljeni kao prvak Crkve kada se izjasnite o ‘ne komunicirajućoj nazočnosti’. Zapravo, kao što je jedan od naših biskupa jednom rekao samodopadnom obraćeniku, nećete imati nikakav položaj u Katoličkoj crkvi, osim sjedenja pod propovjedaonicom i klečanja uz oltarnu ogradu.

Molim vas, nemojte misliti da se podrugujem. Potpuno shvaćam dobru volju vaših starih prijatelja. Savršeno dobro znam da vjeruju kako im je dužnost održavati i širiti katoličku doktrinu, i zahvaljujem Bogu što to rade tako iskreno i hrabro. Naravno, volio bih vidjeti da svi postanu katolici; ali, u međuvremenu, iznimno mi je drago što šire kršćansku vjeru onoliko koliko su je primili. Divim se njihovoj predanosti, njihovoj iskrenosti, hrabrosti, više nego što mogu reći. Oni vode izgubljenu bitku protiv strašnih izgleda, i ne može ih se ne poštivati zbog toga. Ali, važno je da shvatite da smo mi u sasvim drugačijem položaju. Možda ćete misliti kako nam nedostaje žara, no, morate zapamtiti da povremena pojava toga ne proizlazi iz našeg nedostatka vjere nego iz našeg vrhunskog posjedovanja iste. Toliko smo sigurni i uvjereni da ponekad možda postanemo malo neoprezni. No, mi imamo naše proroke kao i naše guske, da oglašavaju uzbunu kada su vanjske utvrde u opasnosti. Sada ćete biti učenik, gospodine, umjesto mogućeg učitelja, a kao nagradu za tu malu poniženost, imati ćete mir namjesto svađe. Iznova ste dijete u školi, a ne učenjak.”

John je energično kimnuo.

“To je upravo ono što želim biti, oče.”

Svećenik se ugodno nasmiješio.

“To je izvrsno,” rekao je. “Pa, da nastavimo…”

“Za vaše duhovne napore nudimo vam sakramentalnu pričest.

Za kruh i vino primljene s vjerom i zahvalnošću u spomen na to da je Krist umro za vas, nudimo vam samo Tijelo koje je drhtalo u jaslama i mučilo se na križu, [i] Krv samu koja se prolila na Kalvariji za vaše otkupljenje, obožavanu od anđela i željenu od ljudi.

Za vaše prazne oltare, bez sumnje drage vama i posvećene svetim društvima i vremenima osvježenja i viđenjima Boga, nudimo vam samu Božju prisutnost, koja boravi u tabernakulu što stoji na svakom katoličkom oltaru. Više nemate potrebe pitati se ili sumnjati u to, ili pitati se je li praksa čuvanja [Euharistije] u skladu s prvotnom praksom. Ovdje je! Crkva to odobrava. Evo tabernakula Božjeg među ljudima.

I na kraju, umjesto prijatelja koje možda izgubite, koji se mogu otuđiti od vas, nazivajući vas otpadnikom i izdajicom, nudimo vam zajedništvo Crkve koja ne poznaje razliku u obitelji, rasi ili boji. Imat ćete Indijce, Japance, Talijane i Francuze kao svoje krvne srodnike – krvne srodnike, jer ste svi ponovno rođeni od iste Majke Spasiteljice. Ako vam Bog oduzme nekolicinu koje ste naučili voljeti, zauzvrat vam daje mnogo milijuna drugih duša kao vašu braću u Isusu Kristu. Bit ćete jedno sa svecima svih vremena i zemalja. Više se ne morate brinuti odlučiti između Aidana i Augustina; taj predmet već je odlučen, te se možete moliti kojem god želite, ili obojici zajedno, bez straha da ćete biti povijesno nevjerni bilo kojem.

Nudimo vam i više od toga.

Namjesto zemaljskih prijatelja koje izgubite, nudimo vam obnovljeno prijateljstvo sa svima koje ste izgubili. Ne napuštate vjeru svojih predaka, već joj se vraćate. Vaši roditelji koji umriješe prije dvadeset godina, čvrsto vjerujem da bijehu katolici nakon svega što ste rekli o njima otkako ste im zatvorili oči. Čekali su ovo, molili se za ovo, željeli to svim srcem. A sada, hvala Bogu, zahvaljuju Njemu na Njegovoj milosti i na odgovoru njihovog sina na nju.

Nudimo vam, dakle, jednom riječju, svece u slavi kao vaše pomagače i branitelje; svete duše kao vašu braću i zagovornike, Mariju kao vašu Majku, Isusa Krista kao vašeg ljubljenog i Boga kao vaše sve u svemu.

Znam, gospodine, da žrtvujete više nego što ćete priznati. Razumijem, možda čak i bolje nego vi sami, agoniju svakog vlakna koje se trga iz zemlje gdje je tako dugo raslo, a možda ćete i otkriti da će bol biti veća nego što trenutno možete zamisliti. Ne podcjenjujem sve to; zapravo, kažem vam jasno da će biti gore nego što mislite.

Ali ako ne podcjenjujem ovo, isto tako ne podcjenjujem niti nagradu koju ćete primiti. Kažem vam da je Gospodin milosrdniji nego što je moguće zamisliti; da je Njegovo Srce odviše slatko za ljudski jezik da bi ga opisao; i da Vječne ruke imaju više snage nego što možete zamisliti. Stoga, dok mislim kako još uvijek ne razumijete patnje kroz koje ćete proći, dok vam se vlakno po vlakno kida i iluzija za iluzijom raspršuje, potpuno sam uvjeren kako još uvijek nemate ni najmanju zamisao o svemu što Bog priprema za vašu privremenu i vječnu nagradu. Mogu vam samo reći da će vas nagraditi kao što to samo On može.”

Kad je John te noći napustio prezbiterij, nekoliko dijelova iz svetog Pisma prolazilo mu je kroz glavu poput pjesme.

“[…] pristupiste gori Sionskoj i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskome, i mnogim tisućama anđela, i Crkvi provorođenaca, koji su napisani na nebesima, i Bogu, sucu svih, i duhovima savršenih preavednika, i Isusu…” (usp. Heb 12, 22-23)

„Evo tabernakula Božjega među ljudima.” (usp. Otk 21,3)

I dok mu srce raste u hvali i zahvalnosti Bogu koji je pokazao takvu ljubaznost, konačno postaje jasno dok kleči, drhtajući od pobožnosti koju ne može razumjeti i gledajući misterij koji ne može protumačiti.

“Siguran sam!” viče u sebi, „siguran sam da me ni smrt, niti život, ni anđeli, niti poglavarstva, ni sadašnjost, niti budućnost, ni sila, niti visina, ni dubina, niti drugo kakvo stvorenje neće moći odvojiti od ljubavi Božje.” [1]

Izvor: https://www.wmreview.org/p/what-does-the-church-offer

Bilješke:

[1] o. Robert Hugh Benson, Vjera jednostavnog čovjeka (eng. The Religion of the Plain Man), Burns and Oates, London, 1910., poglavlje VI.