Rimski katolik (u daljnjem tekstu: RK) jest privatna katolička laička inicijativa.

Svoje nadahnuće pronalazimo u jednom djelu preuzvišenog gospodina biskupa Antuna Mahnića.

Svojevremeno preuzvišeni gospodin biskup pokrenuo je tiskani list pod nazivom “Rimski katolik”.

Naziv toga lista, odnosno tekst na prvim stranicama toga lista, ponajbolje ocrtava naše ciljeve – zaštita obnova i promicanje [tradicionalne] katoličke vjere u Domovini.

Tako na prvim stranicama biskupovog lista čitamo:

“‘Rimski katolik’. Naslov kaže sve. Katolici smo, [Hrvati]. Već pred tisuću ljeta nam je zasjalo sunce kršćanstva. Pradjedovi su s vjernim srcem primili njegove oživljavajuće zrake. Od tada je [Hrvat] tvrdo kao klisura ustrajao u vjernosti sv. Crkvi. Ostali smo katolici, katolici do današnjeg dana… Katolici smo srcem, dušom i tijelom, tim odlučniji, čim više smo pretrpjeli, da bi sačuvali dragocjeno blago sv. vjere. Nove pogibli nam prijete: krivi nauci, koji nisu izrasli na njivi katoličkoj; nauci ne samo nekršćanski, nego i neprirodni; nauci tuđi, koji nemaju veze niti sa značajem niti s povješću [hrvatskoga] naroda. Ti nauci dovode k otpadu od kršćanstva, koji bi bio pogubniji od povratka k staromu poganstvu. Ali mi hoćemo da ostanemo katolici i u buduće. To je volja naša, to je volja našega naroda. Kao katolici znamo da je Sin Božji sazidao svoju Crkvu na rimskoj pećini, s kojom moraju katolički narodi stalno ostati u živoj vezi: otpad od nje je otpad od Crkve, od katoličke vjere, od kršćanstva… Zato dakle hoćemo biti ‘rimski’ katolici. Rimski! Malokad, nikada nije bila ta riječ toliko važna za katolički svijet, koliko dandanas… Da, rimski katolici ostati sa svojim narodom. To neka znade cio svijet! I upravo zato, jer hoćemo tomu narodu sveto služiti, mi ćemo braniti katoličku vjeru, odlučno odbijati sve napade na nju, došli oni s kojegod strane. Naš list neka služi otkrivanju istine, kojoj je neprevarljiva učiteljica Rimska Stolica: to će nas voditi. Jer je naravna spoznaja podloga vjerskoj, tako da vjera slabi čim više vladaju ljudskim umovanjem krivi nazori; to će naš list biti otvoren i razmotrivanju znanstvenih, nadasve filozofskih pitanja, koliko zasijecaju vjeru. To je naš program. Tko je za njega, neka pristupi!”

(RK. I. 1-2). (fr. Ignacij Radić: Doktor Antun Mahnić, biskup krčki (1940.), str. 30-31; nap. ur. dodane prilagodbe u uglatim zagradama)

Tako sve izjavljeno od strane preuzvišenog gospodina biskupa, doista, kao rimski katolici, ne možmo ništa činiti, misliti ili govoriti drugoga osim onoga što sveta Majka Crkva Rimokatolička odvjeka naučava, određuje i zapovijeda, te što smo dužni činiti kao Kristovi vojnici po sakramentu svete Potvrde.

U vremenu u kojemu je vjera u krizi, te gdje se blistavo lice svete Majke Crkve ruži podvalom anticrkve, čineći tako da se sve gnusobe pripisuju Kristovom otajstvenom Tijelu – Katoličkoj Crkvi, kao rimski katolici jesmo i ostajemo vjerni vječnom i katoličkom Rimu, nasljedujući vjekovima dugu Predaju Crkve te podlažući se u sinovskoj poslušnosti Svetim Ocima – Rimskim Prvosvećenicima – ispovijedajući [tradicionalnu] katoličku vjeru, kakva se neprekinuto prakticirala sve do smrti Njegove Svetosti pape Pija XII.

Obvezani svetom poslušnošću, nepromjenjivošću dogmi i nauka – odbacujemo i nepriznajemo Drugi vatikanski sabor i reforme proizašle iz njega, kao i postsaborsku hijerarhiju zajedno s antipapama (Ivan XXIII. – Lav XIV.), koje u skladu s CIC 1917., can. 188., no. 4. držimo lišenima bilo kakve crkvene vlasti te uzurpatorima svetog i časnog Rima, svake biskupije, crkve ili bilo kojeg drugog crkvenog teritorija i građevine.

Teološka pozicija koju držimo jest kako je Sveta Stolica materijalno i formalno upražnjena.

RK se ne svrstava niti uz jednu [tradicionalnu] katoličku zajednicu ili grupaciju, budući da iste nisu zakonito osnovane i od Crkve odobrene odnosno, ne posjeduju potrebnu redovnu jurisdikciju i kanonsko poslanje.