Urednička napomena: prije nego što započnete čitati ovaj tekst, potrebno je napomenuti slijedeće: kako bi tekst bio lakše čitljiv i dosljedan, učinjenjene su manje uredničke prilagodbe. U slučaju dodatnih uredničkih intervencija ili pojašnjenja, naznačiti ćemo to na slijedeći način [tekst*].
Za veliku većinu katolika u današnjem svijetu gotovo je nemoguće otići na ispovijed kod valjano zaređenog svećenika koji ispovijeda pravu katoličku vjeru svih vremena i ne ispovijeda zajedništvo s javnim kriovjercem i otpadnikom poput Franje ili Benedikta XVI. Kroz povijest Crkve bilo je mnogo ljudi na raznim mjestima i okolnostima zbog kojih je pristup svećeniku radi ispovijedi, iz ovog ili onog razloga, bio nemoguć. I nije potrebno spominjati da iako će svi jednog dana umrijeti, većina ljudi neće imati svećenika u blizini kod kojeg bi se mogli ispovijediti na smrtnoj postelji.
Znači li to, dakle, da su naše šanse da prispijemo u Raj zbog toga vrlo male? Nipošto!
Žalosna je činjenica da, iako svi katolici znaju pristupiti sakramentu pokore kako bi im se smrtni grijesi oprostili, čini se da samo rijetki znaju da postoji način da se smrtni grijesi oproste izvan sakramenta pokore, iako ne posve odvojeno od toga: kroz savršeno pokajanje. Kako ne bi došlo do zabune, bit će važno razumjeti što se pod tim točno podrazumijeva i kako to “djeluje”, odnosno, kako zadobiti ovu veliku milost.
Što je savršeno pokajanje?
U šesnaestom stoljeću Tridentski sabor izdao je dekret o sakramentu pokore, koji uključuje poglavlje posvećeno temi pokajanja. Naknadni katekizam Tridentskog sabora također objašnjava kajanje i kakav je odnos njega prema sakramentu pokore. Katolička enciklopedija iz 1907. godine, također sadrži informativan članak koji sažima bitne stvari o kajanju.
Ukratko: savršeno pokajanje je nadnaravna žalost i mržnja prema grijesima koja je osoba počinila, popraćena čvrstom odlukom da više nikada ne griješi, jer je počinivši ih uvrijedila Boga, koji je beskrajno dobar i zaslužuje svu ljubav osobe.
Očito je da ako istina o savršenom pokajanju želi donijeti bogate plodove u dušama, onda ova pomalo složena definicija treba detaljno objašnjenje koje je lako razumljivo običnom čovjeku. U tu svrhu Australian Catholic Truth Society, izdalo je 1959. godine vrlo čitljivu knjižicu o ovoj temi koju je napisao jedan talijanski svećenik. […*]
Ako pomno promotrimo čin kajanja koji bismo trebali moliti barem jednom dnevno, vidjeti ćemo da se Sveta Majka Crkva odviše trudi u naše duše usaditi potrebna raspoloženja za postizanje savršenog pokajanja:
“Moj Bože! Jako se kajem što uvrijedih Tebe; i mrzim sve svoje grijehe, jer se strašim gubitka neba i boli pakla, ali najviše zato što vrijeđaju Tebe, Bože moj, koji si cio dobar i zaslužuješ svu moju ljubav. Čvrsto odlučujem, uz pomoć Tvoje milosti, ispovjediti svoje grijehe, činiti pokoru i popraviti svoj život. Amen.”
(Djelo kajanja)
Savršeno pokajanje neizmjeran je izvor milosti u ovom životu i od posebne je važnosti u trenutku smrti. Svi bi katolici trebali biti upoznati s njim i svakodnevno ga pridruživati svojim djelima vjere, nade i milosrđa.
Bez obzira imate li ispovjednika na raspolaganju ili ne, pobrinite se da se uvijek savršeno kajete za svoje grijehe i nikad nećete ostati bez posvećujuće milosti. Vrata raja biti će vam otvorena i više nikada nećete biti u iskušenju očajavanja.
Primarni učinak savršenog kajanja je obnavljanje posvećujuće milosti izvan sakramenta ispovijedi; ovo izvanredno sredstvo pokazuje veliku milost, darežljivost i velikodušnost Svemogućeg Boga prema njegovim grešnim ljudskim stvorenjima. Nakon svega, jasno je da ne možemo uvijek i posvuda imati svećenika na našem raspolaganju, a dostupnost Božjeg oprosta kroz povijest Novog zavjeta bilo bi ozbiljno ograničeno kada bi ovisilo isključivo o prisutnosti svećenika gdje god ima grješnika.
Molimo vas, nemojte zanemariti, zapostaviti ili obezvrijediti ovu važnu temu. Za mnoge od nas, savršeno pokajanje može jednoga dana učiniti vječnu razliku.
Izvor: https://novusordowatch.org/2017/11/perfect-contrition-key-to-heaven/