Urednička napomena: prije nego što započnete čitati ovaj tekst, potrebno je napomenuti slijedeće: kako bi tekst bio lakše čitljiv i dosljedan, učinjenjene su manje uredničke prilagodbe. U slučaju dodatnih uredničkih intervencija ili pojašnjenja, naznačiti ćemo to na slijedeći način [tekst*].

Ovaj neslužbeni prijevod napravljen je uz dopuštenje The WM Review-a, koji ipak ne može jamčiti za njegovu točnost.

Uredničke bilješke

Post nije samo oružje protiv grijeha – sveti Bernardin i drugi sveci uče kako je on također put prema mudrosti i božanskom sjedinjenju, ne samo sredstvo za obuzdavanje tijela već i način da se duša otvori Božjem svjetlu.

Štoviše, on [post] je presudno sredstvo pomoći suvremenom svijetu za njegovo buđenje iz otupjelosti.

U ovom članku, o. Coleridge govori nam…

• na koji način post prosvjetljuje dušu: on izoštrava um, jači volju, te pomaže kontemplaciju;
• kako je post put sjedinjenja s Bogom: on iskorjenjuje sebeljublje, prevladava duhovne neprijatelje, te vodi k slavi;
• zašto odbcivanje posta jest opasno: mekoputnost i suvremene zablude potkopavaju disciplinu koja pročišćava i uzdiže dušu.

Pokazuje nam da post nije samo mrtvljenje, već i sredstvo božanskog prosvjetljenja te put do duhovne pobjede.

Post

Propovijed na Gori (sv. II.)

Poglavlje IV., Mt, VI., 16-18

Story of the Gospels, § 33., Burns and Oates, London, 1888.

Dodani naslovi i neki prijelomi redaka.

Pjeva se na Čistu srijedu

Četiri ploda prosvjetljujućeg puta

Svetac [Bernardin] zatim govori o plodovima posta koji pripadaju prosvjetljujućem putu. Oni su iznova četverostruki.

Najprije navodi prosvjetljenje uma – kako u predmetima vladanja tako i u pitanjima spoznaje – zatim hranjenje duhovnih sposobnosti, potom ozdravljenje duševnih slabosti – ponekad čak i tjelesnih bolesti, te naposljetku jačanje uma i volje. U pogledu ploda prosvjetljenja, navodi Izaijine riječi:

„Koga će još učiti mudrosti i koga će još uputiti u objave? One, koji su odviknuti od mlijeka, one, koji su odbijeni od prsiju.” [1]

Tako je Mojsije primio zakon na Gori Sinaj nakon svog dugog posta, dok narod podno planine, vođen neumrerenošću, bješe upao u idolopoklonstvo. Vježbe molitve i kontemplacije u kojima se stječe jasan uvid u nebeske stvarnosti, kao i čitanje, propovijedanje i sve druge slične djelatnosti, uvelike su potpomognute uzdržljivošću. Danijel, Ilija i sveti Ivan primjeri su svetaca iz Svetoga Pisma koji su primili objave nakon posta, te u Crkvi imamo mnoge slične primjere, poput onog kojeg sveti Bernardin navodi o svetom Franji, koji je napisao vlastito Pravilo te imao viđenje kojim je primio stigme nakon duga posta.

U pogledu drugog ploda, naš Gospodin u pustinji, nakon svog duga posta, kad anđeli dođoše i služahu mu, jest vrsta i primjer onih koje Bog hrani – duhovno, pa čak i tjelesno, nakon takove uzdržljivosti.

Sljedeća dva ploda ne zahtijevaju mnogo objašnjenja. Duhovne bolesti koje se liječe uzdržljivošću brojne su, a nerijetko se događa da i tjelesne tegobe popuste pred istom disciplinom.

Četiri ploda na putu sjedinjenja

Plodovi posta koji se odnose na put sjedinjena također su četverostruki. Sveti Bernardin naziva ih iskorjenjivanjem sebeljublja, žrtvovanjem tijela, trijumfom nad našim neprijateljima te otvaranjem vrata slave.

Jer korijen sebeljublja leži u našoj senzualnosti, bilo grube ili profinjene, a postom se ta senzualnost ništi.

Post je početak i načelo onog žrtvovanja tijela o kojem govori sv. Pavao kada kaže:

„Zaklinjem vas, dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna.” [2]

Tijelo bješe namijenjeno da bude savršeno poslušno i voljno oruđe duše u službi Boga, koja se sastoji u vježbanju krjeposti; u našem sadanjem stanju ono se mora povratiti u to stanje blažene pokornosti disciplinom pokore, čijeg je post početak.

A pošto je korijen sebeljublja iščupan, a tijelo pokoreno da bude žrtva u službi Božjoj, nije na odmet dodati kako su naši izvanjski neprijatelji pobijeđeni istim svetim sredstvima. Naši izvanjski neprijatelji jesu, prije svega, đavli, koji vladaju i nastanjuju se u dušama razmaženim raskošima, zadovoljstvima i oholosti, a koje je Gospodin nadvladao u osobi njihova poglavice tijekom svojeg posta. Na drugom mjestu, naši neprijatelji jesu izvanjska iskušenja i patnje, a na trećem, poteškoće i velika djela za Božju službu, koja se nadvladavaju i vrše postom. Ilija jest ovdje iznova veliki biblijski primjer na koji se pozivaju sveci.

„Kad bješe postio (govori sv. Ambrozije), on zatvori nebesa, prizvaše kišu, dozove vatru s neba, bješe uznesen u Raj te primi pristup u Božju prisutnost. Što više bješe postio, više bješe zasluživao.” [3]

U pogledu četvrtog [ploda], naravno je da se vrata slave otvaraju ljudima uzdržljivošću i mrtvljenjem, kao što nam nekada bjehu zatvorena zbog ugađanja vlastitim užicima.

Velike potrebe našeg vremena

Takvi su, dakle, neki od plodova koje nam sveci obećavaju kao nagradu za vjernu pokornost zakonima i duhu Crkve po pitanju tjelesna samoprijegora. Oni zaslužuju posebnu pozornost u vremenima poput našeg, kada Crkva, raznih razloga radi, smatraše kako je opravdano ići do krajnje popustljivosti u svojim propisima po tom pitanju, te kada mnogi njezini članovi jesu skloni još većem ublažavanju drevne discipline.

Ne može se poreći kako je vjerojatno mnogo više onih u našim vremenima koji su tjelesno nesposobni obdržavati stara pravila, pa čak niti modifikacije koje se danas obično dozvoljavaju. Navedeno može biti posljedica povećane skrbi za bolesnu djecu ili za invalide bilo koje dobi, koji bi se inače prije nego što to sada čine, brže prepuštali grobu. Vjerojatno je to također plod velika napora, žurbe i uzbuđenja suvremena života, koji iscrpljuje ljudsku snagu prije nego što bi to bilo potrebno.

Nije potrebno ništa govoriti o onima koji su iz toliko različnih razloga oslobođeni obveze potpunog obdržavanja zakona, osim onog da bi trebali nastojati iznaći načine da naknade svojoj duši gubitak koji mogu pretrpjeti, iako bez krivnje, poradi njihovih slabosti. Jer postoji mnogo način samoprijegora osim onih koji utječu na tjelesnu snagu, te navedene [načine] bi osobe trebale upotrebljavati s mudrom razboritošću, da ih ne bi posramila djeca ovoga svijeta, koja će uvijek naknaditi za nužne gubitke marljivošću koja im je dostupna.

Treba se bojati da rastuća težnja za izuzecima od zdrave discipline Crkve, ima i druge uzroke osim navedenih. Razdoblje je velike popustljivosti, a lažne doktrine koje u praksi niječu pad čovjeka kao i druge istine, na kojima, kao što smo vidjeli, Crkva temelji sustav mrtvljenja, izuzetno su raširene te utječu na mnoge koji su još uvijek tek nominalno vjernici u Objavu.

Postiti i prakticirati druge oblike mrtvljenja koji se čine tako ponižavajućima ljudskom ponosu, znači prosvjedovati protivo tih pogubnih laži. Crkvu se može smatrati da je na sebi svojstven način upozorila djecu protiv njih definiranjem [dogme] Bezgrješna Začeća naše Blažene Gospe – doktrine koje je nerazumljiva ako doktrina o univerzalnosti izvornog grijeha i svih njegovih posljedica nije jednako istinita i od najvećeg značaja.

Zanimljivo je primijetiti nedosljednost onih koji uzvikuju protiv navedene definicije, a istodobno u praksi poriču doktrinu o padu čovjeka. Gotovo u istom dahu govore nam da Bezgrješno Začeće Majke Božje podrazumijeva neistinu da naš Gospodin nije uzeo na se narav koja je naša, a da je dostojanstvo naše naravi preveliko, da bi nam bila potrebna tjelesna disciplina posta i drugih mrtvljenja.

No, s druge strane, što se mi kao djeca Crkve većma radujemo povlastici po kojoj je Marija očuvana od općeg udesa potomaka Eve, to bismo se, zasigurno, više trebali poniziti pri pomisli na jadno stanje koje je taj zajednički udes nametnuo svima osim nje.

Niti može biti praktičnijeg načina da se ta istina ustvrdi pred nevjernim i podrugljivim svijetom, negoli iskazivanjem najvišeg mogućeg poštovanja prama tim svetim vježbama, koje nam je taj udes, nasljeđen po nama samima, učinio tako potrebnima. Ne bi bilo u neskladu s analogijom Crkve, kada bi razdoblje koje bješe svjedočilo svečanom proglasu istine o očuvanju naše Blažene Gospe od Adamova grijeha, bude također obilježeno velikim preporodom drevne i najmudrije discipline Crkve po pitanju mrtvljenja.

Izvor: https://www.fathercoleridge.org/p/fasting-ii

Bilješke:

[1] Izaija XXVIII., 9

[2] Rimljanima XII., 1.

[3] De Jejunio