Urednička napomena: prije nego što započnete čitati ovaj tekst, potrebno je napomenuti slijedeće: kako bi tekst bio lakše čitljiv i dosljedan, učinjenjene su manje uredničke prilagodbe. U slučaju dodatnih uredničkih intervencija ili pojašnjenja, naznačiti ćemo to na slijedeći način [tekst*].

Ovaj neslužbeni prijevod napravljen je uz dopuštenje The WM Review-a, koji ipak ne može jamčiti za njegovu točnost.

Uredničke bilješke

Sljedeći tekst nalazimo unutar Kristove Propovijedi na Gori, gdje On naučava o molitvi, postu i milostinji. Gospodin ističe post kao bitan oblik mrtvljenja, te nam poručuje kako bismo ga trebali vršiti. […]

U ovom članku, o. Coleridge govori nam…

• kako post obnavlja palog čovjeka: on pokorava tijelo, pročišćava dušu i zadovoljava božanskoj pravdi;
• kako je post dužnost, a ne opcija: on je obveza naravnog zakona nužnog za mrtvljenje i spasenje – što se ne ispunjava „odricanjem od slatkiša”;
• zašto je suvremeno zanemarivanje posta opasno: mnogi ga tretiraju kao zamjenjiva s različitim žrtvama, slabeći njegovu snagu.

Pokazuje nam da post nije samo jedno od mnogih dobrih djela, već nužna disciplina, određena od Boga, za pročišćenje duše i povraćaj čovjekova izgubljena reda.

Post

Propovijed na Gori (dio II.)

Poglavlje IV., Mt, VI., 16-18

Story of the Gospels, § 33., Burns and Oates, London, 1888.

Dodani naslovi i neki prijelomi redaka.

Pjeva se na Čistu srijedu

Post i naravni zakon

Dovoljno je odveć rečeno o općem zakonu mrtvljenja, te o njegovoj nužnosti za povraćajem – sa svim onim uvećanjem blagoslova koji se mogu očekivati od neizrecive Božje darežljivosti, koji je Tvorac odredbe u kojoj nam je omogućeno da ga iznova zadobijemo – onog stanja reda i mira koje je izgubljeno padom čovjeka.

Sada možemo prijeći na točku u kojoj se Gospodin dotiče tog općeg zakon u svojoj Propovijedi na Gori. Post je, kao što je rečeno, izravna korekcija i kažnjavanje nagona, čije je pretjerano uživanje dovelo do [čovjekova] pada. On stoji u duhovnom i asketskom sustavu za čitavi niz mnogih vrsta izvanjske pokore i samokažnjavanja.

Katolički teolozi govore nam kako obveza posta počiva na naravnom zakonu, utoliko što je mrtvljenje strasti, koje jest plod posta, općenito potrebno za spasenje u našem sadanjem stanju. Vrijeme, način i stupanj posta jesu predmeti koji spadaju na Crkvu da odredi. Dakle, da Crkva nije utvrdila vrijeme i načine te svete vježbe, i dalje bismo bili obvezani prakticirati mrtvljenje takove vrste, kojom bismo postigli ciljeve za koje je to naravno i određeno sredstvo.

Te je ciljeve Crkva lijepo izrazila u Predslovlju koje se koristi u Misi tijekom svetog pokorničkog vremena Korizme, u kojem se ona obraća Bogu [riječima]: „Qui corporali jejunio vitia comprimis, mentem elevas, virtutem largiris et præmia”. Istu poredak nalazimo u jednoj od propovijedi poznatih pod imenom svetog Augustina, u kojoj se govori da post čisti dušu, uzdiže um, tijelo čini podložnim duhu, srce skrušenim i poniznim, raspršuje maglu požude, gasi vatru požude, te razgorjeva lijepo svjetlo čednosti.

Razmatranje njegovih plodova

Čini se kako su trostruki plodovi koje Crkva spominje u svojem Predslovlju raspoređeni u odnosu na tri stanja ili puta duhovnog života: put ili stanje pročišćenja, onaj prosvjetljenja te onoga sjedinjenja ili savršenstva.

Sveti Bernardin, kojega smo već tako često slijedili, iznosi, na svoj uobičajeni način, plodove posta pod ove tri podjele, dodjeljujući svakoj po četiri ploda. Dobro je povremeno meditirati o njima u meditaciji, osobito u danima poput naših, kada se poradi mnogo različitih uzroka, javlja tolika sklonost da se ispričamo od drevne discipline Crkve, odobrene autoritetom tolikih svetaca svih vremena.

Već vidjesmo teološku osnovu, može se reći, za nužnost mrtvljenja, te dobro je o tome dodati razmatranje golemih dobrobiti koje sveti pisci povezuju s malom pokorom o kojoj govorimo.

Željeti je ne da se post i druga tjelesna mrtvljenja drže većima nešto što zaslužuju, kao oružja u duhovnom boju, niti da se prakticiranje njihovo nameće osobama čije zdravstveno stanje ili tjelesna snaga ne čine ih svrsihodnim ili sigurnim, već da nitko ne smatra izuzeće od njih razlogom za pohvale, niti za biti ravnodušnim prama dužnosti da duši na neki drugi način, koliko je to moguće, naknadi za štetu koju može pretrpjeti njihovim napuštanjem, i to posvema neovisno od pitanja pokornosti zakonu Crkve i primjeru našega Gospodina.

Jer u ovom, kao i u drugim sličnim slučajevima, oni koji ne obdržavaju zakona zato što ne mogu, a koji bi ga obdržavali da mogu, nalaze se u posvema različnom položaju u pogledu stjecanja dobrobiti koje njegovo obdržavanje nosi, u odnosu na one koji drže da je velika blagodat biti oslobođen njegova obdržavanja.

Nije vjerojatno da će potonja grupa osoba uopće razmišljati da na bilo koji drugi način steknu dobrobiti koje post obično osigurava onima koji ga prakticiraju u pravom duhu pokore. Trebati će mnogo da se oslobode lažnih predodžbi s kojima svijet u cjelini gleda na to sveto obdržavanje – predodžbe utemeljene na pogrešnoj teologiji i krivom pogledu na stanje čovjeka u njegovoj sadanjoj fazi bivstvovanja.

Za takve osobe, istine koje pred njih postavljaju neizmjerne blagoslove koje duša može primiti ili izgubiti ili obdržavanjem ili ne obdržavanjem te svete discipline mogu biti od velike koristi. Iste će istine potaknuti hrabrost istinske djece Crkve u tim praksama pokore, te prosvjetliti one čija snaga nije jednaka tim praksama, u pogledu ciljeva kojima bi trebali smjerati u bilo kojim vježbama koje usvoje kao zamjenu za njih.

Dobro nam je dakle znati, da nam Crkva nije zapovjedila post, takvim kakav jest, on bi i dalje bio omiljena vježba svih onih koji istinski razumiju potrebe svojih duša, opasnosti svoga sadanjeg stanja te velike koristi koje proizlaze iz tog jednostavnog obdržavanja.

A navedeno se teško može bolje naučiti nego proučavanjem misli pisca kao što je sveti Bernardin, u propovijedi na koju se pozivamo. [1]

Četiri ploda u pročišćujućem putu

Svetac nam govori, prije svega, da post obuzdava tijelo i njegove nezakonite nagone, ostvarujući tako glavni cilj puta pročišćenja, jer postavlja da nadređeni dio čovjeka vlada nižim, i da sve njegove zavodljive poticaje tretira strogošću.

Čini mrtvljenja su teški, a njihovo vršenje potiče muževnost i krjepost; obuzdava svaku mekoputnost i lijenost, kao što sveti Pavao govori o kažnjavanju svoga tijela i podvrgavanju pokornosti istog. On se poziva na izravan razlog za navedeno o kojem smo govorili – da se neposlušnošću proždrljivosti tijelo prvo pobunilo protiv duše, a poslušnošću uzdržavanja tijelo iznova dovedeno u pokornost duši.

Dodaje da je besmisleno govoriti o nemogućnosti kroćenja tjelesnih strasti, a što se postom itekako može učiniti. Nema tako snažne utvrde koju glad ne može svladati, niti vatre tako žestoke da ju nedostatak goriva ugasiti ne može.

Drugo, post ima naravnu i pravednu snagu da zadovolji za grijeh, koji se sastoji u nezakonitu uživanju, koje se može naknaditi ograničenjem onoga što je dopušteno u pogledu užitaka.

Treći plod posta u ovom pogledu jest da sprječava zlo, pogađajući tijelo, slabeći tako požude koju su sjeme grijeha.

I četvrto, on umiruje i odvraća gnjev Božji, jer On vidi tijelo dovedeno u pokornost, dušu poniženu postom, kako govori David, a buduće pogrješke na isti način spriječene, te tako Njegovo se milosrđe okreće nama, čak opraštajući nam kazne kojim nas bješe bio spreman udariti.

Veliki biblijski primjeri takvog Božjeg postupanja jesu zli kralj Ahab [2], i poganski Ninivljani, o kojima je zapisano da „povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se, veliki i mali, u pokorničke haljine”, a njihov kralj odredi ga, govoreći: „Možda se opet umilostivi Bog i odustane od ljutoga gnjeva svojega, tako da ipak ne izginemo.” [3]

Međutim, post nije samo oružje protiv grijeha – sveti Bernardin govori nam da je on također put do mudrosti i božanskog sjedinjenja. Sveci naučavaju da post ne pokorava samo tijelo, već i da otvara dušu Božjem svjetlu.

Navedeno će biti tema II. dijela.

Izvor: https://www.fathercoleridge.org/p/fasting-i

Bilješke:

[1] sv. Bernardin, Quadr. De Christiana Religione, Propovijed V.

[2] 3 Kraljevi XXI., 27-29

[3] Jona III., 5-9