Urednička napomena: prije nego što započnete čitati ovaj tekst, potrebno je napomenuti slijedeće: kako bi tekst bio lakše čitljiv i dosljedan, učinjenjene su manje uredničke prilagodbe. U slučaju dodatnih uredničkih intervencija ili pojašnjenja, naznačiti ćemo to na slijedeći način [tekst*].

Ovaj neslužbeni prijevod napravljen je uz dopuštenje The WM Review-a, koji ipak ne može jamčiti za njegovu točnost.

Konklava izabraše Lava XIV., „kardinala” Prevosta. On je stoga pravi nasljednik Pavla VI., no, je li on nasljednik svetog Petra?

„Kardinal” Robert Francis Prevost izabran je na konklavi 2025. godine za nasljednika Franje, te je uzeo ime Lav XIV.

O Prevostu se ne zna mnogo.

Jedna upečatljiva slika jest da je kao prefekt Dikasterija za biskupe nadgledao:

• imenovanje notornog liberala „kardinala” Roberta McElroya, na jednu od najistaknutijih biskupskih stolica u SAD-u;
• smjenjivanje „biskupa” Josepha Stricklanda, jednog od najkonzervativnijih biskupa u SAD-u.

Daljnja istraživanja ranije ovog tjedna otkrila su da je Prevost…

• vidljivo propustio ispovijediti [katoličku] vjeru u odnosu na ozbiljne prijetnje vjeri i moralu u naše vrijeme – do te mjere da se ta šutnja shvaća kao „diskrecija” i uračunava u njegovu korist kao kandidata;
• pokazao stanje svoga uma suradnjom s imenovanjem ozloglašenih liberala i smjernom konzervativaca;
• surađivao u učvršćivanju Franjine najdugotrajnije ostavštine, naime, imenovanju „biskupa” koji utjelovljuju njegove ideale;
• implicitno porekao dogmu o vidljivom jedinstvu Crkve, formulirajući ju terminima koje je odbacio i opovrgnuo papa Pijo XI. u Mortalium Animos;
• umanjivao važnost doktrine u ulozi „biskupa”, suprotno Svetom pismu, apostolskoj Predaji (Tradiciji) i općem smislu teologije;
• odbacio one koji „preferiraju sigurnost odgovora već iskušanih u prošlosti”;
• promicao modernističku misao o „sinodalnosti”, na način koji je uništio tradicionalni koncept biskupove trostruke vlasti poučavanja, upravljanja i posvećivanja svoga stada;
• eksplicitno poricao da je biskup „knez” u svojoj biskupiji, suprotno nauku Učiteljstva i liturgije;
• zamijenio tradicionalno shvaćanje biskupove uloge onim „uslužnosti”, predstavljajući ju naturalističkim terminima, koju je odvojio od doktrine i upravljanja, putem drugih riječi (čak i dok zadržava reference na poučavanje i pastirske brigu).

Sve ove točke detaljnije su utvrđene u priloženom tekstu. Iz navedenog istraživanja zaključili smo:

„[…] Prevost nije kukavica niti [diskretni] taktičar, već odani sin Franje, koji će nastaviti djelo svog gospodara i dobročinitelja – čak i ako to čini na puno diskretniji i umjereniji način.

To postavlja ozbiljna pitanja o tome može li se za Prevosta uopće reći da ispovijeda katoličku vjeru, te da li je stoga član Crkve. Ako nije član Crkve, onda nije moguće niti da bude valjano izabran za papu.

U najmanju ruku, postoji ozbiljna sumnja po tom pitanju: čovjek čije je vidljivo članstvo u Crkvi samo po sebi ozbiljno upitno, može biti izabran za papinstvo samo uz sumnju, čak i ako je konklava jednoglasna. Ako bi takav čovjek bio izabran, sumnja koja bi uslijedila ne bi bila o njegovoj popularnosti ili politici, već o samom njegovom autoritetu. Zato su veliki teolozi i kanonisti smatrali da dvojben papa nije papa.

Ne treba spominjati kako navedene točke imaju implikacije koje se protežu izvan samog Prevosta, primjenjujući se i na one druge „kardinale” koji su bili „diskretni” i „umjereni” pred Franjinim doktrinarnim zastranjenjima. Nije dovoljno pitati se je li čovjek razborit, diskretan ili osobno iskren. Pitanje je, ispovijeda li vjeru cjelovito i potpuno, javno i beskompromisno. Ako odgovor nije jasno „Da”, onda je zaključak jasan: on ne može biti valjano izabran ili prihvaćen za papu.”

Ovdje možete vidjeti cijelo izvješće, sa svim popratnim dokazima: Could Cardinal Prevost be the first American pope?

Izvor: https://www.wmreview.org/p/leo-xiv-prevost