Urednička napomena: prije nego što započnete čitati ovaj tekst, potrebno je napomenuti slijedeće: kako bi tekst bio lakše čitljiv i dosljedan, učinjenjene su manje uredničke prilagodbe. U slučaju dodatnih uredničkih intervencija ili pojašnjenja, naznačiti ćemo to na slijedeći način [tekst*].
Ovaj neslužbeni prijevod napravljen je uz dopuštenje The WM Review-a, koji ipak ne može jamčiti za njegovu točnost.
Uredničke bilješke
Ovaj tekst isusovačkog teologa iz sedamnaestoga stoljeća Gaspara Hurtada (1575. – 1647.), nastavak je našeg niza Izbori pape bez kardinala?
Navedeni niz predstavlja različita predložena mišljenja o tome kako bi Crkva mogla izabrati novog papu, u nedostatku redovnih elektora (izbornika).
„Slijepa ulica”?
Govori nam se ponekad da, produžena upražnjenost Svete Stolice i/ili nepostojanje kardinala može rezultirati „slijepom ulicom”, te da stoga ne bismo si mogli priskrbiti ili izabrati novog nasljednika. No, govori nam se i – kako moraju postojati trajni nasljednici svetog Petra, te da stoga, produžena upražnjenost Svete Stolice nije moguća.
Prvo, nemogućnost produljenog međuvlašća (interregnuma) nipošto nije bila očita teolozima koji su pisali prije našega vremena. Kardinal Billot je napisao:
„Bog doista može dopustiti da se upražnjenost Svete Stolice produži za neko vrijeme. On također može dopustiti sumnju u legitimnost izbora jednog ili drugog kandidata.” 1
Nemogućnost izbora [pape] bez kardinala također nije bila očita teolozima, što pokazuje ova niz.
U povijesti bješe nekolicina onih koji su razmatrali situacije analogne (iako ne identične) našoj vlastitoj, a da se nisu osjećali obvezanima niti isključiti produljenu upražnjenost, niti stvoriti nove teze kako bi ju objasnili.
Tekst Gaspara Hurtada
Tekst ispod je iz Hurtadovog traktata o teološkim krjepostima iz 1632. godine […].
Njegovo je rješenje da su i biskupi [čitavog] svijeta (vjerojatno dijacezanski biskupi i njihovi ekvivalenti) te rimski kler imali pravo birati Vrhovnog Pastira, kad bi zahtjevi pozitivnog prava bili nemogući – ali rimski kler imaše sekundarno pravo uz to pravo u tome što također raspravljamo o njihovom vlastitom dijacezanskom biskupu.
Katolička enciklopedija govori o Hurtadu:
„Od [svih] isusovaca, Hurtado je jedan od najuglednijih po učenosti i pobožnosti. On bješe među prvima odstupio od metode svetog Tome koju do tada slijediše većina teologa, te on osmisliše vlastiti sustav.
Poznat je po kratkoći, konciznosti i jasnoći svog izlaganja. Bješe veliki govornik i propovjednik s obilnim uspjehom pred španjolskim dvorom.” 2
Oni koji se žele usprotiviti zamisli odstupanja od metode svetog Tome, slobodni su to učiniti: poanta nije ovdje držati se Hurtada kao autoriteta koji rješava pitanje, već jednostavno pokazati da se o tom pitanju raspravljalo već jako dugo – što samo po sebi pobija zamisao kako je ovo „slijepa ulica”.
Traktat o vjeri, nadi i ljubavi
Gaspar Hurtado, 1632.
str. 239 – 40.
[…] Drugo, postoji poteškoća glede toga, na koga spada izbor Vrhovnog Prvosvećenika, kada Vrhovni Prvosvećenik nije postavio propisani način izbora, niti imenovao elektore (izbornike) ili ako jesu imenovani, umru nakon smrti Vrhovnog Prvosvećenika, ali prije izbora novog. Na primjer, kada bi se to dogodilo sada, da nakon smrti Vrhovnog Prvosvećenika, svi kardinali umro, prije izbora novog Prvosvećenika?
Prvo mišljenje – rimski kler
Kajetan u Apologiji (22), Bellarmin u „O klericima”, knjiga 1, a Turrian u Raspravi (15), sumnja (3), naučavaju da u ovom slučaju, izbor Rimskog Prvosvećenika spada na rimski kler, jer, ostavaljajući po strani pozitivno pravo, izbor poglavara ili nadređenog po prirodnom zakonu spada na niže ili podređene, dakle, u tom slučaju, izbor biskupa Rima spadao bi na rimski kler.
Drugo mišljenje – biskupi [čitavog] svijeta
Međutim, Vittoria u svom c.q.3. o vlasti Crkve, a Suarez u Raspravi (10), odjeljak 4, naučavaju da u tom slučaju izbor Vrhovnog Prvosvećenika spada na opći sabor ili na biskupe svekolike kršćanske Crkve, i to s pravom, jer je Vrhovni Prvosvećenik poglavar čitavoj Crkvi.
Stoga, ostavljajući po strani pozitivno pravo, izbor po prirodnom zakonu spada se na kler čitave Crkve, osobito na najistaknutije članove, naime biskupe.
Jer s jedne strane, izbor poglavara po prirodnom pravu (isključujući pozitivno pravo) spada na podređene, a s druge strane, iako se pri izboru Vrhovnog Prvosvećenika ne bira samo Vrhovni Prvosvećenik, nego i rimski biskup, a ono što se u njemu bira poglavito je Vrhovni Pastir, a manje glavno i gotovo kao dodatno (sekundarno) jest rimski biskup.
Vrhovni Pastir, kao takav, jest glavniji od rimskog biskupa kao takvog; doista, on bješe Vrhovni Pastir prije no što je postao rimski biskup, a rimski episkopat jest pridodan ili priključen Vrhovnom Prvosvećeništvu, a ne obrnuto.
Hurtadovo mišljenje
Priznajem da izbor Vrhovnog Prvosvećenika spada na rimski kler po dvorstrukom pravu: kako zbog toga što on jest njihov pekulijarni biskup te zato jer on jest također njihov Vrhovni Pastir, a ostalima samo ovim potonjim naslovom, jer on im je, naime, Vrhovni Pastir.
I stoga, pod pretpostavkom kako ne bi bilo dovoljno prikladno da se izbor Rimskog Prvosvećenika povjeri čitavom kleru cijeloga kršćanstva, poradi velike poteškoće i odgode koje bi bilo u izboru, papinsko pozitivno pravo povjerilo je izbor Vrhovnog Prvosvećenika rimskom kleru, primarno, naime, kardinalima.
Izvor: https://www.wmreview.org/p/papal-elections-without-the-cardinals
Bilješke:
[1] Louis Cardinal Billot, Tractatus de Ecclesia Christi, Tomus Prior, Prati ex Officina Libraria Giachetti, Filii et soc, 1909, Th. XXIX §. 3, str. 621
[2] Fournet, P.A. (1910). ‘Caspar Hurtado.’ In The Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. http://www.newadvent.org/cathen/07583b.htm