„Arkanđeo Gabrijel rekao je Mariji u Navještenju, da će Sin koji će se od nje roditi biti Kralj, i da Njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Stoga, kad su magi bili vođeni s Istoka do jaslica Isusovih, objaviše u Jeruzalemu to, da dođoše tražiti Kralja. Ali to novo Carstvo trebalo je prijestolnicu; a budući da je Kralj, koji je trebao pripraviti svoj prijesto u njemu, prema vječnim odredbama, trebao ponovno uzići na nebo, potrebno je bilo da vidljivi karakter Njegove vladavine ostane ovdje na zemlji, čak i do kraja svijeta. Onaj koji bi trebao biti obučen u ovaj vidljivi lik Krista našega Kralja bio bi Kristov namjesnik.
Naš Gospodin Isus Krist izabrao je Šimuna za njegovo uzvišeno dostojanstvo bivanja Njegovim namjesnikom. Promijenio je njegovo ime u ono koje označava Stijenu, to jest „Petar”; i dajući mu ovo novo ime, On nam govori da će čitava Crkva diljem svijeta počivati na ovome čovjeku, kao na Stijeni, koju nikada ništa neće pomaknuti. No, ovo obećanje našega Gospodina uključivalo je još jedno – naime da će Petru, pošto križem svrši svoju zemaljsku službu, dati nasljednike, u kojima će Petar i njegova vlast živjeti do kraja vremena.
Ali opet: mora postojati neko obilježje ili znak ovog nasljedstva, kako bi svijetu označilo tko Prvosvećenik jest, na kome, do svršetka svijeta, Crkva će se sagraditi. Toliko je biskupa u Crkvi – među kojima jedan Petar se nastavlja! Ovaj knez apostola stvorio je i upravljao nekolicinom crkava; ali samo je jedna od njih bila natopljena njegovom krvlju, a ta je bila Rimska; samo je jedna od njih obogaćena njegovom grobnicom, a ta je Rimska; rimski biskup je, dakle, Petrov nasljednik, a posljedično tomu i Kristov namjesnik. Samo je rimskom biskupu kazano: Na toj stijeni sagradit ću Crkvu; i opet: tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga; i opet: a Ja sam se molio za tebe, da se vjera tvoja ne pokoleba; i opet: zato podupri i utvrdi jednoć braću svoju; i opet: pasi jaganjce moje, pasi ovce moje.
Protestantizam je uvidio snagu ovog argumenta, i stoga je nastojao baciti sumnje na to da je sveti Petar živio i umro u Rimu. Oni koji su se trudili utvrditi sumnje ove vrste s pravom su se nadali da će, ako uspiju postići svoju korist uništiti autoritet Rimskog Prvosvećenika, pa čak i sam pojam Poglavara Crkve. Ali povijest je opovrgnula ovaj djetinjasti prigovor, i sada se svi učeni protestanti slažu s katolicima u priznavanju činjenice, koja je jedna od najnepobitnijih, čak i na temelju ljudskog autoriteta.
Upravo kako bi poništio, autoritetom liturgije, ovo čudno nastojanje protestanta, papa Pavao IV. 1558. godine, obnovio je drevni blagdan Katedre svetog Petra u Rimu i odredio ga na 18. siječnja. Crkva stoljećima nije slavila otajstvo pontifikata kneza apostola na neki poseban blagdan, ali učinila je da jedan blagdan 22. veljače služi i za Katedru u Antiohiji i za Katedru u Rimu. Od toga vremena nadalje, 22. veljače sačuvan je za Katedru u Antiohiji, koju je Apostol prvu zauzeo. (…)
Budućnost ljudskoga roda, sada pod vodstvom Crkve, stoga je u središtu Rima, a sudbine toga Grada isprepletene su sudbinama njegova vječnog Prvosvećenika. Mi, djeca Crkve, iako različita po rasi, jeziku i karakteru, ipak svi smo Rimljani po svetoj vjeri; kao Rimljani, ujedinjeni smo, po Petru, s Kristom; a ovo naše slavno ime poveznica je tog velikog bratstva katolika diljem svijeta.” [1]
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana – dogma – lažni ekumenizam
Godine 1960. Ivan XXIII. uklonio je iz Općeg rimskog kalendara blagdan Katedre sv. Petra u Rimu koji se slavio 18. siječnja. No za katolike koji doista to jesu, ovaj blagdan nastavlja se slaviti 18. siječnja. Crkva je prikladno odredila Osminu, u kojoj se, počevši od toga dana moli za jedinstvo kršćana. Prikladno je podsjetiti se kako pravo jedinstvo kršćana izgleda naspram lažnog ekumenizma koji se provodi u ovome vremenu, a sadržano je u dogmi: Extra Ecclesiam nulla salus [hrv. izvan Crkve nema spasenja]:
“[Presveta Rimska Crkva] čvrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda, ‘nitko tko se nalazi izvan Katoličke crkve, ne samo pogani’ niti Židovi niti krivovjernici ili odvojeni ne mogu biti sudionici vječnog života, nego će ići u oganj vječni ‘koji je pripremljen đavlu i anđelima njegovim’ [Mt 25,41], osim ako joj budu pripojeni prije kraja života; jedinstvo crkvenog tijela vrijedi toliko da crkveni sakramenti vrijede samo onima koji ostaju u njoj, kao što i postovi, milostinja i druga djela pobožnosti i vježbe kršćanske vojske postižu vječnu nagradu (samo u njoj). ‘Nitko se ne može spasiti osim ako ostane u krilu i u jedinstvu Katoličke crkve, koliku god on dijelio milostinju, pa za Kristovo Ime prolio i krv.”
(papa Eugen IV., Bula Cantate Domino )
“…jasno je da Apostolska stolica ni na koji način ne može sudjelovati u njihovim skupštinama i da katolicima nipošto nije dopušteno bilo podržavati bilo raditi za takve pothvate; jer ako tako čine, poduprijet će lažno kršćanstvo, posve strano jednoj Kristovoj Crkvi. Zar da trpimo – što bi doista bilo nepravedno – da istina, i to od Boga objavljena istina, postane predmetom kompromisa?…
Jasno je, stoga, časna braćo, zašto ova Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika: budući da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili…
Vi, časna braćo, razumijete koliko nam je stalo do ovoga pitanja; i želja nam je da to znaju i Naša djeca – ne samo ona koja pripadaju Katoličkome zajedništvu, nego i ona koja su od nas odijeljena: ako ova posljednja ponizno zamole nebesko prosvjetljenje, nema sumnje da će prepoznati jedinu istinitu Crkvu Isusa Krista te da će najzad ući u nju, ujedinjeni s nama u savršenoj ljubavi. “
(papa Pijo XI., Enciklika Mortalium Animos, br. 8, 10, 13)
Molitva u svjetskoj molitvenoj osmini
U osmini svaki dan ima svoju određenu nakanu, koje idu ovim redom:
- 18. siječnja: povratak u jednu Kristovu ovčarnicu svih onih koji se nalaze izvan nje;
- 19. siječnja: sjedinjenje grčko-istočnih kršćana s Katoličkom crkvom;
- 20. siječnja: sjedinjenje svih europskih protestanata s Katoličkom crkvom;
- 21. siječnja: sjedinjenje anglikanaca s Katoličkom crkvom;
- 22. siječnja: sjedinjenje svih američkih kršćana s Katoličkom crkvom;
- 23. siječnja: obraćenje zlih katolika i odmetnika;
- 24. siječnja: obraćenje Židova;
- 25. siječnja: obraćenje svih pogana.
Na početku pobožnosti spomene se nakana dana a onda se doda ova molitva:
S. Da svi budu jedno, kao što si Ti , Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da vjeruje svijet, da si me ti poslao. (Iv 17,21)
S. Ja tebi kažem: ti si Petar.
N. I na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju.
S. Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste, koji si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne gledaj na moje grijehe, nego na vjeru Crkve svoje, i dostoj se nju po svojoj volji umiriti i ujediniti, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova.
N. Amen.
Izvor: